Grumenja iz grada Broncosa

Hoopster

NBA / Hoopster 2 Pregleda comments

EDržava Colorado, centennial state, flyover state, midwest. Zemlja Aspena, najpoznatijeg skijališta u SAD-u. Zemlja South Parka, izmišljenog animiranog towna, prebivališta Erica Cartmana.

Zemlja Bouldera, vibrantnog univerzitetskog gradića gdje gomila studenata dolazi na usavršavanje i uživanje u zelenim travkama i slobodi (pozdrav za humanistu Martinu iz Vrbasa, studenticu farmakologije čiji povratak kući mama Melanija željno iščekuje) . Zemlja Colorado Springsa, mjesta gdje je dječak iz Smiljana imao svoju bazu i odakle je spojio cijeli svijet svojim pronalascima. Spojio je cijeli svijet, a zemlja njegovog rođenja i zemlja njegove nacionalnosti su i dalje prilično podijeljene. Pa hajde da ubacimo malo beogradske ekavice u Split, Šibenik, Dubrovnik i Zagreb i približimo se jedni drugima. Colorad – zemlja Denvera sunčanog transplant grada, doma Avalanchea, Rapidsa i Rockiesa, a za nas najvažnije doma Nuggetsa.

Era Mikea Malonea u Denveru traje 3 godine i ne može se reći da je bila uspješna. Razvoj mladih igrača i njihova privrženost njemu ga i dalje drže na klupi, ali samo do sljedećeg ljeta jer ekstenziju na posljednju godinu ugovora nije dobio. Svojom skromnom košarkaškom imaginacijom, liderskim sposobnostima ili taktičkom kontrolom utakmica nije je ni zaslužio. Da nije bilo 15. prosinca 2016. i vraćanja Garyja Harrisa iz povrede i ubacivanja Nikole Jokića u petorku ne bismo više gledali njegovu nemoć pored klupe. Prepuštanje čitavog napada tromom centru teško da je bila njegova ideja, već vrlo vjerojatno zamisao Chrisa Fincha sadašnjeg asistenta Alvina Gentrya u Pelicansima jer sin Brandona Malonea je isuviše rigidan za to.Ali čini se kao da je dobar čovjek i poslušan je, stoga dobio je još jednu šansu. Ova sezona, točnije njen sami početak je za njega crunch time, hamletovsko biti ili ne biti pitanje je sad.

Tri godine traje i era Nikole Jokića žuto-plavom dresu. Bucko je prvih par godina kao najmanje plaćeni igrac i šaljivdžija bio podređen često i inferiornijim igračima zbog godina iskustva, trenerovih odluka ali ponajviše zbog svog odbijanja da preuzme kočije Denvera u svoje ruke iako ima iskustva s rukovanjem kočija, ali konjskih. U novu sezonu ulazi, ako je suditi po pregame rutini na prvim pripremnim utakmicama, značajno fokusiraniji i ozbiljniji. Pare su stigle, a s njima i veća odgovornost, stariji suigrači su otišli, a i treneru je valjda došlo iz dupeta u glavu. Dubina ekipe je dobra, napad je izuzetno potentan, protivničke ekipe su pripremljene za njegovu pas igru, tako da njemu preostaje da u novoj sezoni osim što amplificira produktivnost saigrača, iskaže se i u ulozi scorera. Odbrana je šuplja ali ako je sudeći po prošlogodišnjem playoffu ni 1 klasičan centar nije optimalan u obrani, čak ni Capela ni Gobert.

Jokarin Sancho Panza je Gary Harris, nenametljivi flegmatični guard sa Michigan Statea. On je prilično konstantan. I prilično konstantno napreduje. Back door cutovi, dribble hand-off ili spot up šutevi su njegova specijalnost zbog kojih je G Money dobio svoj nadimak. Kreacija mu nije jača strana ali i tu je pomalo dobio odriješene ruke prošle sezone. Mr Indiana basketball, titula koju su dobijali Greg Oden, Eric Gordon, kao i njegov saigrač Trey Lyles pripala mu je 2012 godine. Od njega se dosta očekuje i na defanzivnom dijelu terena, gdje je jedan od retkih igrača Nuggetsa koji ne razmišlja samo o napadu, već uzima najteži assignment.

Odbrambeni lider je najiskusniji, i ove sezone bar, najplaćeniji igrač ekipe Paul Millsap. Građen je poput stijene, motiviran da pokaže da vrijedi novaca kojih je plaćen i da je ozljeda iza njega. Ma i da nije toga Millsapu motivacije ne nedostaje. Kronično podcijenjen, stalno underdog I nedovoljno priznat zbog svojih kvaliteta ali i nedostatka personalityja, on je primjer profesionalizma mlađima. Njihovo nerazumijevanje principa obrane će mu utjecati na posvijetljenje kose, ali pure joy dok budu dijelili loptu u napadu učiniti će da se kao i uvijek podredi višem cilju za dobrobit skvadre. Nesebičan i staložen pred kraj prošle sezone predao je ključeve ekipe Jokiću i rekao mu: Ekipa je tvoja. I napravili su solidan ,ali za doigravanje nedovoljan finish godine.

Ali da bi Denver dostigao svoj puni potencijal bođa mora biti Jamal Murray. Prerano je očekivati to ovog proljeća, ali dugoročno to je najbolje riješenje. Jamalova zrelost za njegove godine je izuzetna, samouvjerenost through the roof, kao i doza arogancije prisutne su kod njega svo vrijeme. Ni promašenih prvih ko zna koliko šuteva u rookie sezoni ga nisu obeshrabrili (točan odgovor je 17), tako da ga ni dolazak ITa nece sputati već natjerati da se još više iskaže. Bavljenje kung-fuom , meditacija, i pisanje 2 dnevnika, jedan za košarku, drugi za život učinili su njegov psihofizički razvoj jako ubrzanim. Mali je rođenj lider i dostojan naslednik Stepha Curryja I Damiana Lillarda. On to već zna a i cijeli svet će saznati uskoro.

Poslednji član starting five 2018 godine je, moj lično omiljeni igrač ekipe Will the Thrill Barton. Mišljenja o njemu su različita. Da je privatnik koji ne dijeli loptu, da ima poremećaj pažnje i ne gleda u obrani su činjenice. Ali on je bio član druge petorke koja nije imala nikakav koncept igre osim previše naivnog razmišljanja uprave da, eto imamo Masona Plumleeja pa mozemo gajiti sličan stil igre kao sa Jokićem jer je i on solidan razigravač za centra. Emmanuel Mudiay je bio promašaj pa je Bartonu preostalo da organizuje igru i popunjava rupe gdje god stigne. Willu je košarka život, nema tu hobija poput konja i kungfua, niti žena, dece. On je odrastao na ulicama Baltimorea i košarkaški hustler je na nivou Marloa iz The Wireaa. Contract je tu, mjesto u petorci, nova pozicija – nisko krilo su prvi put pred njim i vežite pojaseve i očekujte neočekivano. JR Smith nivo neočekivanog , i dobre i loše strane.

Za razliku od prošlogodišnjeg drafta gde je ziheraški uz neprimjetnog Tyler Lydona uzet solidni Trey Lyles u tradeu, ove godine hazarderski su se odlučili za 2 ozlijeđena igrača. Michael Porter Junior je jedan od najvećih talenata u poslednjih par godina ali leđa su problem. Zajebancije sa kičmom odvratile su 12 ekipa da ga uzmu (Clippersi su ga preskočili 2 puta iako je Steve Balmer, njihov vlasnik stacioniran u Seattleu gde je MPJ isao u školu bio je oduševljen njim još proljeća 2017 tako da njihovo odbijanje da ga draftuju je major red flag iako je njegov upside na nivou Duranta i Giannisa). Igra je tu, visina, šut i atleticizam i za par ljeta, ako ga zdravlje posluži može prenijeti dominaciju kakvu je demonstrirao na Nike Hoop Summitu prošle godine i na NBA parket. U drugoj rundi je uzet hopefully mini Draymond Green, Jarred Vanderbilt I na njega vrijedi obratiti pažnju.

Najveće (ujedno i najmanje) pojačanje je dolazak Isiaiah Thomasa koji bi trebalo da rešeta rezervne petorke i bude finišer u nekim utakmicama gdje Jamalova mladost i prevelika želja budu negativno uticali na njega.Ideja je da kada Jokić izadje da predahne,prednost Denvera od nekih 8-9 poena magično ne ispari u roku od par minuta, što se prečesto događalo prethodnih sezona. Njegova uloga će biti i da kao jedan od iskusnijih, uz Millsapa bude mentor i van terena i djecu uči o životu van terena,kao i da ih podiže kroz teške trenutke koji će sigurno doći. A on vrlo dobro zna kako je igrati kroz bol, (i fizički i onaj još teži emocionalni) i pobijediti. U playoffu, u produžetku. Za svoju sestru…53 poena!

Ostatak rotacije čine starosjedioci gunner Lyles, Juancho Hernangomez koji se vraća iz mononukleoze, najbolji Plumlee (nije baš za pohvalu) Mason, energy guy Torrey Craig,njegov two-way kolega Monte Morris a možda konačno i Malik Beasley uhvati neku redovniju ulogu. Solidna rezervna postava. Problem je što većina njih ne mari za odbranu, ali to su karakterne osobine cele ekipe.

Dva deveta mjesta u prethodne 2 sezone, na Zapadu koji se ove godine dolaskom LeBrona Jamesa još pojačao čine da Denverova očekivanja budu jako konzervativna. Playoff ne bi trebao da se dovede u pitanje, home court je realan cilj ali to u mnogome zavisi od onoga ko vodi konce.Jača je vojska od 100 magaraca koju predvodi lav , nego 100 lavova koje predvodi magarac. Mladi lavovi su tu, da li je coach toliki magarac ostaje za vidjeti, i dobiti odgovor jesu li oni grumenja od zlata ili samo chicken Mcnuggetsi koje smažete za užinu.

Komentari